B VITAMIN

U ovu skupinu vitamina spadaju vitamin B-1 (tiamin), vitamin B-2 (riboflavin), nikotinska kiselina (vitamin B-3), pantotenska kiselina (vitamin B-5), vitamin B-6 (piridoksin), folna kiselina i vitamin B-12 (cijanokobalamin). Mnogi ovdje dodaju biotin, holin, PABU (para-minobenzojevu kiselinu) premda oni nisu esencijalni, osim biotina za dojenčad. Naziv B-kompleks nastao je zbog toga što se svojevremeno mislilo da se radi o jednom jedinom vitaminu koji postoji u ekstraktu od riže, jetre ili kvasca. Tada je, naime, početkom prošlog stoljeća sinteza bila u samom začetku pa se sve dobivalo u obliku prirodnog ekstrakta.

Vitamini B-kompleksa se nalaze u žitaricama koje se svakodnevno konzumiraju više puta, pa je rijetko da dolazi do deficita.Tek kasnije znanstvenici su shvatili da ekstrakti sadrže nekoliko vitamina, a još kasnije je uspjelo njihovo izdvajanje (izolacija). Kako su bivali izolirani, tako su dobivali – brojeve. Trebalo je novih dvadesetak godina da se kompleks odvoji od neesencijalnih tvari kao što su PABA, holin i inozitol. Vitamini B kompleksa topivi su u vodi, prema tome njihova apsorpcija odvija se na sasvim drukčiji način od skupine ADEK vitamina. U pravilu se ne prodaju pojedinačno nego upravo kao kompleks ili u multivitaminskim preparatima.

Kako djeluju

Svaki od vitamina B-kompleksa ima jedinstvenu kemijsku strukturu i, naravno, specifično djelovanje u organizmu. Tako primjerice B-1, B-2, biotin i B-3 sudjeluju u različitim aspektima ciklusa proizvodnje energije, B-6 je važan u metabolizmu aminokiselina, a B-12 i folna kiselina u vrlo osjetljivom procesu diobe stanica (razvoju tkiva). Oni naravno imaju i cijeli niz drugih funkcija koje ne treba posebice spominjati. Mnogi vjeruju da vitamini B-kompleksa djeluju sinkrono kao "obitelj", ali to nije točno.

Budući da se vitamini B-kompleksa nalaze u namirnicama žitnog podrijetla koje se svakodnevno konzumiraju više puta, malo je vjerojatno u normalnim okolnostima da dođe do nekog deficita. Prema tome, mega doze ovih vitamina (osim kod posebnih indikacija) nemaju nikakvog smisla. Osim toga, gotovo svaka bočica multivitaminskih preparata sadrži i B-kompleks.

Tiamin (vitamin B-1)

Svaka tjelesna stanica treba ovaj vitamin da bi mogla proizvesti temeljni energent adenozin-trifosfat (ATP), što znači da nema prerade ugljikohidrata, masti i proteina bez ovog vitamina. Pa i živčano tkivo kojim putuju impulsi za normalno funkcioniranje zahtijeva tiamin. Deficit može biti izazvan dugotrajnim proljevom, alkoholizmom, trudnoćom i hipertireioizmom.

Kako djeluje

Da bi čovjek vidio što se događa u nedostatku tiamina, trebao bi vidjeti lisicu koja zbog konzumiranja sirove ribe dobije beri-beri ili djecu koja dobiju beri-beri jer konzumiraju samo oljuštenu rižu. Kronični alkoholičari mogu dobiti izražene simptome deficita tiamina jer se veoma loše i neredovito hrane. Tiamin djeluje ruku pod ruku s riboflavinom i niacinom.

Vitamin B-1 pomaže sportašima koji intenzivno treniraju u prevenciji umora, pomaže kod tvrdokornog stomatitisa, kod nerazjašnjenih upala mišića (fibromialgija), kod manjih ozljeda i drugih stanja nakon pretjeranog naprezanja.

Ima nekoliko ozbiljnih studija koje su istraživale suplementiranje B-1 vitaminom u svrhu poboljšanja snage i izdržljivosti (ergogeno djelovanje). Premda su istraživanja izvedena na malim pokusnim životinjama, pokazala su određena poboljšanja vrijedna pozornosti. Budući da postoji samoregulacija apsorpcije tiamina (izgleda postoji "senzor" koji kaže "sad je dosta"), znanstvenici su morali upotrijebiti specijalni oblik "allitiamin" koji je topiv u mastima.

U pokusima koje su poduzeli Japanci 1972. godine pokazalo se da u količini od 150 mg povećava snagu ruku i nogu. Budući da je u drugoj rundi pokusa korišten 1 gram dnevno, očekivali su se bolji rezultati, no po svoj prilici pokus je prekratko trajao. Djelovanje na metabolizam ugljikohidrata i na prijenos živčanih impulsa dovoljan su argument za vjerovanje u njegov ergogeni potencijal.

Gdje ga ima

Pšenične klice, cjelovito zrno pšenice, grašak, grah, kikiriki i meso - sve su to vrlo dobri izvori tiamina. Naravno, žitarice za doručak, kruh i pecivo na bazi cjelovitog zrna te ostali žitni proizvodi (krupica, brašno).

Doziranje i toksičnost

Znanstvenici su izračunali da kod normalne prehrane koja se sastoji od najmanje 3 obroka dnevno, čovjek konzumira oko 9 mg tiamina dnevno, a budući da ga u multivitaminskim preparatima ima između 20 i 25 mg, to je više nego dovoljno. Njegov RDA (preporučeni dnevni unos) iznosi 1, 4 mg. Za razliku od vitamina A, tiamin nije toksičan pa se dobro podnosi i u višestruko većim dozama.

Riboflavin (vitamin B-2)

Kada mlijeko prelijevate iz posude u posudu, čini vam se da ima žuti odsjaj. To je riboflavin. Pored kalcija i drugih vrijednih sastojaka, mlijeko je i dobar izvor riboflavina. Budući da je posrijedi jaka žuta boja (laktoflavin), u prehrambenoj tehnologiji obilato se koristi za bojenje napitaka ali i drugih namirnica. Deficit vitamina B-2 vrlo je rijetka pojava, osim u onim krajevima svijeta gdje se koristi za prehranu polirana riža koja čini glavnu dnevnu namirnicu.

Kako djeluje

Riboflavin je koenzim za respiratorni sustav enzima i sastavni dio flavoproteina za taj enzim. Ima ključnu funkciju u konverziji aminokiselina i masti u ATP odnosno u pogonsku energiju te u aktiviranju vitamina B-6 i folne kiseline. Upravo zbog toga, sportaši ga trebaju u povećanim količinama. Naravno, u tom procesu vitamin B-2 se troši i stalno ga se mora unositi. U nekim slučajevima riboflavin djeluje kao antioksidans.

Najčešće se riboflavin koristi u prevenciji migrena, ulceroznog stomatitisa djece (sor), katarakta te za očuvanje fizičke kondicije vrhunskih sportaša.

Gdje ga ima

Animalni proizvodi mlijeko, jaja i meso glavni su izvor riboflavina, iz čega je razvidno da vegetarijanci-vegani u nekim slučajevima mogu imati deficit riboflavina. Ima ga također u zelenom lisnatom povrću i cjelovitom žitnom zrnu.

Doziranje i toksičnost

Letimičnim pregledom bočica suplemenata vidjet ćete da je njegova doza vrlo blizu doze za tiamin naprosto zato što su preporučene količine za njihovu dnevnu upotrebu (RDA) vrlo blizu jedna drugoj, tj. 1, 6 mg. Premda vegani dnevno u hrani konzumiraju manje od 1 mg riboflavina, ipak se deficit u pravilu ne pojavljuje. Gornja sigurnosna razina ovog vitamina (upper safe level) je 200 mg.

Prema tome, multivitaminski preparati koji za dnevne potrebe sadrže 20 - 25 mg ovog vitamina predstavljaju sasvim dovoljne količine. Kao i njegov prethodnik, riboflavin nije toksičan čak ni u višestruko povećanim dozama.

Nikotinska kiselina (vitamin B-3 ili niacin)

Pokazalo se da nikotinska kiselina pomaže kod povišenog kolesterola, kod bolne menstruacije, akni, fotosenzitivnosti i nekih drugih stanja.

Za razliku od svojih "rođaka" iz B-kompleksa, ovaj vitamin javlja se u 2 forme; kao nikotinska kiselina (niacin) i kao njezina sol, tj. nikotinamid. Obje su forme aktivne ali na drugi način. Bolest uslijed deficita ovog vitamina - pelagra, danas je vrlo rijetka na Zapadu, ali česta tamo gdje je dominantna hrana kukuruz, koji je siromašan kako u aminokiselini triptofanu (neophodan za konverziju) tako i u niacinu.

Kako djeluje

Nikotinska kiselina sudjeluje u procesu otpuštanja energije iz ugljikohidrata i pretvaranja ugljikohidrata u masti. Zanimljivo je da nikotinska kiselina regulira promet kolesterola dok nikotinamid – ne. Mnogi istraživači smatraju da se u tom kontekstu krije odgovor za višak kolesterola koji ima tendenciju taloženja. Naravno, za to još nema dokaza.

Pokazalo se da zbog osebujnog sudioništva u metabolizmu, nikotinska kiselina pomaže kod povišenog kolesterola i triglicerida, kod mogućnosti nastanka katarakta, bolne menstruacije, akni, fotosenzitivnosti i nekih drugih stanja.

Gdje ga ima

Pivski kvasac, kikiriki, riba i meso najbolji su izvori ovog vitamina. Kada se radi o suplementima, pojedinačno se ne pojavljuje, ali je stalni dio multivitaminskih preparata.

Doziranje i toksičnost

Budući da se redovito dodaje u brašno, njegov deficit u normalnim okolnostima prehrane praktično nije moguć. Njegov RDA iznosi 18 mg, s tim da je maksimalni sigurnosni iznos (upper safe level) 450 mg dnevno. U multivitaminskim formulacijama ima ga 10 - 20 mg. Nikotinamid je u pravilu bezazlen, ali kada se čista nikotinska kiselina konzumira u povećanim količinama (50 - 100 mg dnevno), može izazvati crvenilo lica (flushing), što je samo prolazna pojava bez drugih posljedica. U dozama preko 1 000 mg dnevno može izazvati glavobolju, bolove u želucu i druge smetnje (jetra).

Pantotenska kiselina (vitamin B-5)

Zanimljivo je da ovaj vitamin malo tko uzima kao suplement (osim sportaša), što nikako ne umanjuje njegovu vrijednost. Naprosto se smatra da ga u namirnicama ima dovoljno i da ga ne treba suplementirati. Pa i liječnici koji propisuju vitamine kao dopunsku terapiju ne koriste se previše pantotenskom kiselinom.

Kako djeluje

Ovaj je vitamin direktno uključen u ciklus energije (Krebsov ciklus) pa su problemi koji iz toga proizlaze višestruki i raznoliki. To najbolje osjećaju veliki "potrošači" energije kao što su aktivni sportaši, ali i drugi aktivni ljudi. Posebno se to tiče njegove uloge u proizvodnji, transportu i oslobađanju energije iz masti. Druga iznimno važna funkcija ovog vitamina jest sudjelovanje u formiranju prijenosnika impulsa (neurotransmitera) acetilholina, što znači da se njegov nedostatak može očitovati čak u promjenama raspoloženja. Nadalje, pantotenska kiselina igra aktivnu ulogu u sintezi kolesterola.

Sve u svemu, ovaj vitamin "dirigira" ključnim procesima u organizmu pa ga nipošto ne treba podcijeniti. Treba reći da postoje 2 oblika ovog vitamina - čista pantotenska kiselina i njezina sol - kalcijev pantotenat. Među njima jedino postoji razlika u aktivitetu. U gotovim preparatima više se koristi kalcijev pantotenat.

Pantotenat, tj. sol pantotenske kiseline, pomaže reguliranju visokog sadržaja kolesterola i triglicerida u krvi, a čista pantotenska kiselina pomaže kod reumatoidnog artritisa i u prevenciji akni.

Gdje ga ima

Kvasac, jetra, i riba (losos) imaju visoku razinu pantotenske kiseline, ali tu su još povrće, jaja, žitarice i druge namirnice kao solidni izvori. Pantotenska kiselina i pantotenat u pravilu se ne koriste posebno, nego u okviru multivitaminskih formula.

Doziranje i toksičnost

Premda kod prosječno raznolike prehrane nije potrebno suplementiranje s pantotenskom kiselinom, ima stanja kada to može biti vrlo korisno. RDA iznosi 6 mg, a maksimalni dnevni iznos (upper safe level) je 500 mg. U standardnim multivitaminskim formulama koristi se doza od 10 do 25 mg kalcijeva pantotenata. Premda se najčešće radi o aktivnim sportašima, ima i medicinskih indikacija: kod visokih triglicerida i kolesterola u krvi, kada liječnici daju povećane doze od 300 mg čak 3 puta dnevno (ukupno 900 mg). Kod ovakvih doza nisu primijećeni nikakvi sporedni učinci. Ako se s dozom ide dalje do nekoliko grama dnevno, može se kao posljedica pojaviti proljev.

Piridoksin (vitamin B-6)

Ako postoji vitamin koji "kontrolira" vrlo značajan proces, onda je to svakako izgradnja aminokiselina a time svih proteinskih struktura (stanica i tkiva) organizma. Sve je dakle pod njegovom "kapom", a to praktično znači da su u tom kontekstu i hormoni, tj. drugi veliki "dirigenti" u funkcioniranju tijela. Ne treba zaboraviti da je i krv "tekuće" tkivo, dakle proteinska struktura za koju je također neophodan piridoksin.

Kako djeluje

Bez piridoksina nema proteina, bez ovih nema hormona, a bez hormona sve su funkcije organizma dovedene u pitanje. Spomenimo samo serotonin, dopamin i melatonin koji zajednički kontroliraju biološki sat, spavanje, kognitivnu funkciju, osjećanje i ponašanje. Vitamin B-6 sudjeluje u građi nekoliko neurotransmitera (tvari koje omogućuju prijenos živčanih impulsa), čiji se nedostatak očituje na različite načine.

S obzirom na svoje funkcije u organizmu, vitamin B-6 koristi se kod autizma, celijakije, depresije, visokog kolesterola, visokog homocisteina, bubrežnih kamenaca, astme, ateroskleroze, PMS-a, a preporučuje se kod aktivnih sportaša i drugih stanja. Premda je deficit ovog vitamina vrlo rijedak, on se očituje padom imuniteta, oštećenjima kože i konfuzijom. Deficit je moguć zbog nekih bolesnih stanja crijeva gdje je limitirana apsorpcija ili kod davanja nekih lijekova (izoniazid). Kliničke manifestacije deficita su grčevi, anemija, dermatitis, crveni jezik, pikanje u prstima itd.

Gdje ga ima

Krumpir, banane, grožđice, žitarice, jetra, puretina i tunjevina najbolji su izvori premda ga ima i u drugim namirnicama.

Doziranje i toksičnost

Preporučena dnevna količina (RDA) iznosi 2 mg, a maksimalni dnevni sigurnosni unos (upper safe level) je 200 mg. Najčešća doza za piridoksin kao suplement je 10 do 25 mg dnevno. Međutim, nerijetko se kod posebnih stanja propisuju mega doze od 200 do 500 mg dnevno. Premda je za odrasle tzv. sigurna doza 200 mg dnevno, trudnice ne bi smjele koristiti više od 100 mg dnevno. Čak i u tim rasponima bilo je pojedinačnih slučajeva glavobolje i mučnine. Svako uzimanje vitamina B-6 preko 200 mg dnevno duže od 2 mjeseca trebalo bi biti u konzultaciji s liječnikom.

B-6 vitamin je toksičan u mega dozama pa su moguća vrlo neugodna oštećenja senzornih centara, a kao posljedica javljaju se smetnje u hodu, opipu i kretanju.

Folna kiselina

Na temelju istraživanja koje je objavljeno 1995. godine u broju 12 popularnog stručnog časopisa Journal of the American Medical Association, proizlazi da se možda polovica slučajeva teških malformacija u djece (neural tube defect - nedostatak dijela mozga, nezatvoreni stup kralježnice, hernia mozga) može prevenirati ako žena dovoljno rano u trudnoći počne uzimati folnu kiselinu.

Kako djeluje

Folna kiselina neophodna je za sintezu DNA, dakle izgradnju svih novih stanica, pa prema tome i stanica ploda (fetusa). Ako u tom procesu zakaže bilo koja komponenta, nastaju defekti. Upravo zbog toga važna je u ranom periodu redovita opskrba trudnice dovoljnim količinama folne kiseline, koje su značajno veće od preporučenih dnevnih količina (RDA). Prevencija malformacija ploda (rascijepljena usna i nepce, razne malformacije na srcu, kralježnici, nogama i rukama) glavna je svrha suplementiranja trudnica.

Nadalje, folna kiselina direktno je uključena u izgradnju tvari S-adenozil-L-metionina (SAMe) od koje u velikoj mjeri zavisi raspoloženje. Da ne bi rasla razina homocisteina u krvi, opet je potrebna folna kiselina. Prema tome, folna kiselina ovdje predstavlja pravog zaštitnika. Pokazalo se da pored toga folna kiselina može pomoći kod celijakije, Crohnove bolesti, oboljenja zubnog mesa (gingivitisa), ulceroznog colitisa itd.

Gdje je ima i može li biti deficitarna

Grah, zeleno lisnato povrće, citrusno voće i pšenične klice dobri su izvori folne kiseline. Raznovrsna prehrana trebala bi osigurati dovoljne količine ovog vitamina za normalne životne prilike. Treba reći da neobične prehrambene navike mogu dovesti do deficita čak i u zapadnim zemljama gdje postoji obilje hrane.

Istraživanja su pokazala da ima neočekivano velik broj ljudi s blagim deficitom folne kiseline, što se najbolje vidi po testu na osnovi homocisteina. Jednadžba izgleda jednostavno; malo folne kiseline – povišen homocistein, povišeni homocistein - povećan rizik od srčanog infarkta i obrnuto. U stvari, preventivno uzimanje folne kiseline moglo bi poštedjeti SAD 13 500 smrtnih slučajeva od kardio-vaskularnih bolesti godišnje. Deficit folne kiseline moguć je kod alkoholičara i kod žena koje dulje vrijeme koriste antibaby pilule.

Doziranje, toksičnost i interakcije

Sve žene koje su trudne ili to namjeravaju biti, trebale bi uzimati od 400 do 800 /μg folne kiseline dnevno sa svrhom preveniranja malformacija u djece. Ostalim ženama preporučuje se 400 /μg. Zanimljivo da je folna kiselina iz prirodnih izvora slabije iskoristiva od sintetske folne kiseline u gotovim preparatima. Folna kiselina toplo se preporučuje i svim starijim osobama.

Općenito kod korištenja folne kiseline nema sporednih učinaka, ali dodavanje folne kiseline prehrani u dozi 100 x RDA može izazvati intoksikaciju kod osoba s dijagnozom deficita vitamina B-12, što ima za posljedicu oštećenje živaca. Na sreću, takva situacija se rijetko događa. Naime, folna kiselina je neophodna da bi se u organizmu iskoristio vitamin B-12. Proteolitski enzimi i lijekovi protiv kiseline u želucu (antacidi) blokiraju apsorpciju folne kiseline, o čemu naravno treba voditi računa. Lijekovi protiv reume i raka mogu dovesti do interakcije s folnom kiselinom.

Cijanokobalamin (vitamin B-12)

Utvrđeno je da 2, 5 - 5 mg cijanokobalamina svaka 2 do 3 dana može bitno popraviti stanje kroničnog umora.Kada nekog umornog pacijenta ili sportaša treba "dignuti na noge", pribjegava se davanju injekcije vitamina B-12 ili vitaminske koktel injekcije. Radi li se o placebo efektu ili je jedan vitamin u stanju napraviti takvo čudo? Bilo kako bilo, djelovanje vitamina B-12 direktno je vezano uz aktivnost živčanih stanica, replikaciju DNA i tvorbu posebne tvari koja utječe na raspoloženje - S-adenosil-L-metionina (SAMe). Osim toga, B-12 djeluje na razinu homocisteina u krvi, a ova tvar utječe na nastanak bolesti srca i krvnih žila s mogućim posljedicama srčanog i moždanog udara. Naravno, nedostatak vitamina B-12 izaziva pernicioznu anemiju. Dakle, zaštitna uloga B-12 je nedvojbena.

Njegov nedostatak izaziva nastanak kroničnog umora, a stanje se bitno popravlja nakon suplementacije vitamina ili njegove injekcije. Dobro kontroliranim pokusom utvrđeno je da 2, 5 - 5 mg cijanokobalamina svaka 2 do 3 dana može bitno popraviti stanje kroničnog umora kod 50 - 60% ispitanika. Premda neki od autora zagovaraju aplikaciju B-12 injekcijom, većina tvrdi da oralna aplikacija sasvim zadovoljava sve potrebe. Eto još jednog primjera kada je vitamin prisutan u dvama ulogama; kao lijek kada se daje intravenozno i kao suplement kada se uzima oralno.

Zanimljivi uspjesi zabilježeni su u prevenciji Crohnove bolesti, depresije, visoke razine homocisteina, ateroskleroze, neplodnosti žena i hiperkolesterinemije.

Gdje se nalazi

Svi proizvodi animalnog podrijetla (meso, mlijeko, riba, jaja) sadrže B-12 pa problem njegova deficita ne postoji kod osoba koje takvu hranu konzumiraju. Od biljne hrane, vrlo male količine se mogu naći u spirulini i tempehu pa su vegetarijanci-vegani ugrožena skupina kada je riječ o vitaminu B-12.

Doziranje i toksičnost

Preporučena dnevna količina za B-12 je 1 /μg, a gornja sigurnosna granica (upper safe level) je 500 /μg. S obzirom da vegani ne konzumiraju namirnice animalnog podrijetla, trebali bi uzimati 2 - 3 /μg cijanokobalamina dnevno. Preventiva perniciozne anemije zahtijeva do 1 mg/dnevno. Starijim će osobama dobro doći dnevna doza od 10 do 25 /μg. Aktivni sportaši u vrijeme priprema i intenzivnog treninga uzimaju 2 - 3 mg cijankobalamina. Koliko je poznato, do sada nisu zabilježeni sporedni učinci B-12 vitamina, a nije utvrđena ni njegova toksičnost. Ipak, ne preporučuju se mega doze bez liječničke kontrole.

Biotin (vitamin H)

Nakon što je otkriven 1936. godine, imao je naziv vitamin H i očekivalo se da će biti važan lijek, što se, nažalost, nije dogodilo. Esencijalan je premda se pod utjecajem crijevne mikroflore sintetizira u crijevima. Biotin je vitamin iz skupine B vitamina koji se rjeđe spominje, što, međutim, nikako ne znači da je manje važan.

Kako djeluje

U metabolizmu sudjeluje u svojstvu koenzima kod pretvaranja proteina, masti i ugljikohidrata. Bitan je faktor rasta stanica i njihove replikacije. Kosa i nokti zahtijevaju biotin za svoj razvoj i rast. Želite li doznati kako izgleda njegov deficit, krenite s jednostranom prehranom, tj. sa sirovim bjelancem jajeta. Naime, ova namirnica ima sposobnost blokirati apsorpciju biotina, što je dovoljno za manifestaciju deficita. Kuhana jaja ovakav zanimljivi deficit - ne izazivaju.

Budući da se biotin sintetizira u crijevima, dugotrajna uporaba antibiotika može tu sintezu potpuno blokirati, a to znači pojavu dermatitisa, depresije, gubitka kose, anemije i kontinuiranog nagona za povraćanjem. Kod životinja nedostatak biotina može izazvati malformacije plodova. U normalnim prilikama ekskrecija biotina mokraćom je 6 puta veća od količine biotina koja se unosi hranom, što je jasan dokaz da je produkcija u crijevima obilna.

Deficit biotina je vrlo rijedak, a kad se konačno pojavi, opadanje kose je prvi znak. Crvenilo oko noktiju je drugi sigurni znak njegova deficita.

Gdje ga ima

Kvasac, iznutrice, žumance jajeta, gljive, banane i kikiriki dobri su izvori biotina. Prženi kikiriki ima čak 39 /ug biotina u 100 grama. Naravno, postoje i drugi u obliku gotovih preparata - suplemenata. Suplementi mogu biti dvojaki - u čistom farmaceutskom obliku i u obliku kvasca. Postoje tablete biotina po 9 mg.

Doziranje i sporedni učinci

Preporuka za biotin je 150 /μg dnevno za odrasle osobe, a u slučaju majke dojilje RDA se povećava na 350 /μg dnevno. Sigurnosni gornji iznos je 500 /μg dnevno. Nema izvješća o toksičnim učincima čak i u deseterostruko većim dozama.

Holin (fosfatidil holin - lecitin)

Želite li imati "riblji" miris, konzumirajte mega dozu čistog holina. Budući da holin u obliku suplementa u pravilu nije čist nego kao fosfatidil-holin (PC), gotovi preparati sadrže samo 10 - 20% čiste tvari. Holin je esencijalan za očuvanje integriteta staničnih membrana i deponiranje masnoća unutar i izvan stanice. Treba znati da je kao fosfolipid ugrađen u sastavni dio najvažnijih moždanih struktura. Važan je upravo stoga što čini strukturu prijenosnika impulsa (neurotransmitera) acetilholina, dakle neophodan je za normalno funkcioniranje mozga, osobito kod dojenčadi. Zbog specifičnog mirisa uglavnom se koristi u multivitaminskim formulama.

Kako djeluje

Holin je uključen u produkciju važnog prijenosnika (neurotransmitera) acetilholina; ako ga nema dovoljno, mogu nastupiti promjene raspoloženja.

Zbog specifičnog djelovanja u organizmu, korišten je kao pomoćno sredstvo kod cijelog niza živčanih poremećaja. Osim toga, koristi se kod napada žučnih kamenaca i visoke razine homocisteina te hepatitisa.

Utvrđeno je da holin ima specifičnu ulogu kod sportova izdržljivosti; naime, kod prolongiranog treninga naglo pada njegova koncentracija u krvi. Obavljeni su tako zanimljivi pokusi kod kojih su dobrovoljci podijeljeni u 3 skupine: prvu - koja je prije treninga dobila placebo, drugu - koja je prije treniga dobila 2 g/kg tjelesne mase holina i treću - koja je dobila 2 g/kg tjelesne mase holina bez treninga. Kao suplement je davan lecitin koji sadrži fosfatidil-holin. Kod posljednje skupine, koja nije trenirala a dobila je holin, došlo je do porasta njegove koncentracije u krvi. Prve 2 skupine treningom su potrošile dodanu količinu pa kod njih nije došlo do porasta koncentracije u krvi. To je znak da suplementacija holina ima smisla kod sportova izdržljivosti.

Gdje ga ima

Žumance jajeta, soja, jetra, zobeno brašno i lecitin sadrže holin u izobilju. Lecitin u prahu ili granulama koji koriste bodibilderi sadrži 10 - 20% holina. Budući da se lecitin dodaje mnogim namirnicama kao emulgator, one na taj način sadrže i dovoljne količine holina.

Doziranje i toksičnost

U pravilu se do 1 000 mg dnevno u obliku fosfatidil holina dobro podnosi. Već doza od nekoliko grama može imati za posljedicu grčeve, proljev i nagon za povraćanjem. Ako se koristi pak visoka doza (1 000 mg) čistog holina dnevno, može se javiti neugodni "riblji" miris (iz kože i daha). Umjesto holina koji može biti neprijatan, sasvim zadovoljavajuće rezultate može dati koncentrirani lecitin u granuliranom obliku.

MASAZE

Naša koža je naš najveći i važan organ. Ona je omotač koji ljeti hladi, a zimi grije naše tijelo. Ona je čuvar i zaštitnik cijelog našeg organizma. Zbog njene složene i važne uloge, o njoj se moramo jako brinuti.
Moramo je redovito čistiti i njegovati, te barem povremeno nagraditi onim što ona posebno voli, masažom. Kako masaža ne koristi i ne godi samo našoj koži, već i cijelom tijelu i duši, pravi je trenutak da savladamo njihovu abecedu i odaberemo onu koja je stvorena baš za nas.

Akupunkturna masaža (APM)

Akupunkturna masaža (APM) se zasniva na kineskoj akupunkturi, a provodi se s ciljem da se otkloni energetska neravnoteža u tijelu (koja je uzrok poteškoća i problema s psihičkim i fizičkim zdravljem) i uspostavi sklad.
Za uspostavljanje ravnoteže u tijeku masaže koristi se metalni štapić kojim terapeut "putuje" po meridijanima i točkama tijela. Masaži prethodi energetska dijagnoza i utvrđivanje poteškoća s psiho-fizičkim zdravljem.
Masaža je vrlo učinkovita u slučaju pada imuniteta i neuroloških oboljenja. Pomaže i kod glavobolje, bolnih menstruacija, problema s kralježnicom, ali i značajno podiže raspoloženje.

Aroma masaža

Temelji se na prastaroj spoznaji o pozitivnom učinku koji eterična biljna ulja imaju na naše tijelo i psihu. Ulje prilagođeno individualnim potrebama na tijelo se u pravilu nanosi postupcima klasične masaže nakon koje se za pojačavanje učinka, tijelo umotava u tople obloge ili pokrivače (body-wrap).
Stoga ova masaža duboko smiruje, relaksira, harmonizira i vitalizira, te podiže raspoloženje i razgrađuje stres. K tome, općenito podiže imunitet i pozitivno djeluju na živčani sustav (uklanja unutarnji nemir i nervozu, glavobolju i nesanicu), krvotok i metabolizam. Pomaže i kod kožnih oboljenja, primjerice ekcema, dermatitisa, ali i celulita.

Masaža zagrijanim vulkanskim kamenjem potekla je od indijanskih i havajskih šamana.

Ayuverda masaža

Među metodama koje prakticira ayurveda, prastaro indijsko učenju o životu i zdravlju su i razne masaže toplim biljnim uljima primjerice sezama i đumbira. Među najpoznatijima su abhyanga, masaža cijelog tijela, mukabhyanga, masaža lica,padabhyanga, masaža stopala, upahanasveda, masaža leđa, marma, akupresurna masaža, shiroabhyanga, masaža glave, te udarabhyanga, masaža trbuha. Tu je ipizzichilli, kraljevska masaža za brzo relaksiranje te shirodhara, u tijeku koje se na čelo slijeva mlaz toplog ulja.
Masaže učinkovito relaksiraju i pozitivno djeluju na sve tjelesne funkcije, te liječe i ublažavaju brojne fiziološke i psihičke bolesti, a imaju i anti-aging učinak na kožu i cijeli organizam.

Hot stone masaža

Masaža zagrijanim vulkanskim kamenjem potekla je od indijanskih i havajskih šamana. Izvodi se sa na oko 60 °C ugrijanim vulkanskim kamenjem koji se najprije polažu po energetskim linijama i točkama po nauljenom tijelu.
Potom se kamenjem, kružnim pokretima masira cijelo tijelo, a na kraju se na dijelove tijela sklone upalama polaže hladno kamenje mramora.
Ova masaža na učinkovit način omogućava psiho-fizičko relaksiranje, puni životne baterije i osnažuje organizam. Potiče prokrvljenost, protok limfe, izmjenu tvari, probavu, podiže imunitet organizma, te uklanja napetost i bolove u mišićima. Pomaže kod stresa, napetosti, nervoze, menstrualnih tegoba i nesanice, te jača zglobove i vezivno tkivo.

Lomi lomi nui

Lomi lomi nui (lomi znači pritiskati, mijesiti i trljati, ali i ruka ljubavi) je spiritualna masaža tijela, ali i duše, porijeklom s Havaja koja je nekad bila rezervirana samo za povlaštene.
Masaža uz primjenu eteričnih ulja, objedinjuje snažne i nježne, umirujuće i stimulirajuće pokrete i izvodi se u ritmičkim pokretima hula plesa u kombinaciji s tehnikom disanja.
Svrha joj je uklanjanje psihičkih i tjelesnih blokada koje uzrokuju poremećaje i oboljenja, uspostavljanje nesmetanog protoka životne energije, odnosno vraćanja životne vitalnosti i zadovoljstva.
Masaža uvjetuje duboko opuštanje, pročišćuje i harmonizira tijelo i duša, te uspješno oslobađa stresa i napetosti.  

Masaža vrućom čokoladom

Masaža vrućom rastopljenom čokoladom (hot chocolate), odnosno mješavinom kakaa, shea maslaca i ulja badema, opušta i tijelo i dušu, ali i njeguje kožu. Nakon relaksirajuće klasične masaže rastopljenom čokoladom, tijelo se zamata folijom kako bi se još više pojačalo njeno djelovanje.
Osim što savršeno opušta i relaksira, ova masaža djeluje i kod različitih upala, primjerice upale zglobova, teniskog lakta i upalnih procesa na koži.
Masaža čokoladom regenerira i vitalizira kožu, ali i cjelokupni organizam. K tme, kako neutralizira razorno djelovanje slobodnih radikala ima anti-aging učinak, te štiti od bolesti i prijevremenog starenja.  

Tui-na je drevna kineska masaža koja objedinjuje aromaterapiju, masažu, akupresuru, akupunkturu i tehnike disanja.

Pantai - Luar

Pantai–luar (panta luar - na novim obalama) je tradicionalna indonezijska masaža cijelog tijela uz primjenu ulja i pomasti. Osim rukama izvodi se i pindama, vrlo vrućim platnenim zamotuljcima s mješavinom voća i bilja zagrijanih u aromatičnom ulju na 120°C, kojima se brzim i dinamičnim pokretima tretira cijelo tijelo.
Pinde imaju pozitivan učinak na kožu, potiču regeneraciju i revitalizaciju njenih stanica i čine je mladenačkom, glatkom i nježnom.
Masaža utječe i na cijeli organizam, potiče njegovu prokrvljenost, aktivira i podiže imunitet i metabolizam te izlučivanje štetnih tvari i otrova.
K tome, masaža općenito opušta, relaksira, vitalizira, a posebno ublažava kronične bolove.

Refleksologija

Refleksologija, masaža stopala zasniva se na učenju kineske medicine o tome da svaki organ našeg tijela ima odgovarajuću refleksnu zonu na stopalu. Stoga se stimuliranjem određenih točki može utjecati i na određeni organ, ali i organizam u cjelini, u svrhu prevencije ili uklanjanja poremećaja u njegovom funkcioniranju. Masaža se izvodi na stopalima, tabanima i donjim dijelovima nogu oko zglobova.

Osim što podiže imunitet i djeluje preventivno, masaža razgrađuje tjelesnu i psihičku napetost, umiruje živčani sustav, te uklanja bolove u mišićima, posebno vratu, leđima i glavi. Pomaže kod poremećaja spavanja, alergija, neuroze, probavnih problema, menstrualnih tegoba i kroničnih bolova.

Shiatsu

Shiatsu je više od 1000 godina stara metoda koja potječe iz Japana (shi - prst, atsu- pritisak), temelji se na učenju o energetskim meridijanima i akupresurnim točkama, a izvodi se različitim tehnikama, uglavnom pritiskanjem, glađenjem, lupkanjem, gnječenjem i istezanjem.
Pritom se maser ne koristi samo rukama, već i ramenima, koljenima i nogama. Iako je blaža od klasične, a klijent je odjeven, njome se postiže znatno dublji opuštajući efekt. Ova vrsta masaže vitalizira, uravnotežuje i jača organizam. Ublažava napetost i stres, jača imunitet, poboljšava probavu, otklanja bolove i napetost u leđima i vratu, te poboljšava držanje i pokretljivost.
Pozitivno djeluje i na intelektualne funkcije, te pomaže kod ženskih bolesti, glavobolje i migrene.

Švedska masaža

Klasična, švedska (utemeljio ju je švedski gimnastičar Per Henrik Ling) ili medicinska masaža je najčešće prakticirana vrsta masaže, pri kojoj se različitim pokretima i pritiscima (dodirivanjem, lupkanjem, stiskanjem, gnječenjem, trljanjem) tretiraju ukočeni mišići dok se u njima ne otkloni napetost i nakupine mliječne kiseline.
Najčešće se koristi u različite terapijske i sportske svrhe, kod povreda i problema s kralježnicom. Osim opuštanja i poboljšanja tonusa mišića, ovom se masažom potiče izmjena tvari, cirkulacija i protok limfe.
K tome, ona relaksira, razgrađuje stres, a kako potiče i produkciju hormona sreće uvjetuje i dobro raspoloženje. Osim za profesionalne sportaše, idealna je i za opuštanje nakon sportskih aktivnosti i dana provedenog na poslu.

Masaža vrućom  čokoladom neutralizira razorno djelovanje slobodnih radikala i imaanti-aging učinak.

Thai - masaža

Klasična thai-masaža temelji se na istočnjačkom učenju o Qi vitalnoj energiji koja se prakticira već tisućljeće. Vrlo je dinamična i izvodi se na cijelom tijelu sa svrhom da se uklone blokade u protoku životne energije koje uvjetuju psihičke i fizičke poremećaje i bolesti.
Sastoji se od 150 različitih zahvata (maser izvodi akrobacije s tijelom onoga koga masira koristeći pritom sve dijelove svojeg vlastitog tijela i svoju težinu), uz upotrebu zagrijanih biljnih ulja i obloga.
Klasična thai masaža izvanredno opušta i relaksira, te vitalizira i tijelo i duh.
K tome, potiče imunitet, funkcioniranje krvotoka i srca, a pozitivno djeluje na mišiće, koštano i vezivno tkivo, tetive i zglobove (uspješno uklanja bolove u glavi, vratu i leđima).  

Tibetanska masaža

Tibetanska masaža potječe iz tibetanskih hramova i temelji se na masaži leđa posebno nježnim, milujućim pokretima, uz upotrebu eteričnih ulja. Tijekom masaže tretira se leđna muskulatura, mišići i živci, te potiče cirkulacija krvi i limfe. Tibetanska masaža dovodi do stanja duboke opuštenosti koja učinkovito osvježava cijeli organizam, razgrađuje stres i psiho-fizičku napetost.
K tome, dokazano ublažava kronične bolove, pa je stoga posebno učinkovita kod bolova u vratu i leđima, artritisa, glavobolje, išijasa i ukočenog vrata.

Tui-na masaža

Tui-na je drevna kineska masaža stara oko 4000 godina koja objedinjuje aromaterapiju, masažu, akupresuru, akupunkturu i tehnike disanja. Temelji se na učenju o blokadama kao uzrocima poremećaja i bolesti, čije uklanjanje omogućava slobodan protok Qi životne energije, odnosno zadovoljan i zdrav život.
Izvodi se manipuliranjem zglobovima, pritiscima na određene točke na tijelu uz korištenje ulja, primjenu vježbi disanja i akupunkturu.
Ima i terapijski i preventivni učinak, te je posebno djelotvorna u uklanjanju problema s mišićnim, koštanim i živčanim sustavom. Pomaže i kod bolnih leđa i bolova u vratu, nesanice, glavobolje, ali i probavnih smetnji.  

Zvučna masaža

Zvučna masaža temelji se na prastarim japanskim, kineskim, tibetanskim i indijskim učenjima o iscjeljivanju zvukom. Najčešće se izvodi tibetanskim zdjelama izrađenim od sedam metala (zlato, srebro, bakar, željezo, cink, olovo) koje proizvode OM, savršenu vibraciju, koje se polažu na tijelo, te udaraju palicom i pomiču preko meridijana i vitalnih točaka. Ovisno o omjeru materijala, veličini i obliku zdjela zvučnom masažom se osim duboke relaksiranosti, smirivanja i harmoniziranja, podiže imunitet i razgrađuje stres.
Uz to, potiče se izlučivanje štetnih tvari, aktivira kolanje limfe, harmonizira disanje i emocionalni život, ali i funkcioniranje moždanih funkcija, posebno kreativnosti i intuicije.

ĐUMBIR

 

Đumbir (Zingiber officinalis) je tropska začinska biljka koja veoma podseća na trsku zbog dugih kopljastih listova. Biljka naraste do jedan metar visine, njeno korenje je mesnato i debelo kao prst do 20cm dužine i veoma je aromatično. Cvetovi su bele, žute ili roza boje, zavisno od vrste. Aroma korenja je prijatna sa mirisom limuna, a ukus je slatkasto pikantan i veoma svež.

Sadrži 1-2% eteričnog ulja koje se sastoji od oko 60% zingiberena izingerola, zatim kamfena, felandreana, cineola, borneola, citrala i seskviterpena.

Đumbir je veoma ukusan kao začin pa se koristi u razne svrhe, kao dodatak jelima, za kolače, za pivo i likere.

Lekoviti delovi đumbira su koren i rizom. Đumbir pokazuje brojna farmakološka dejstva: smanjuje temperaturu, protivupalno, sedativno, antibiotsko, slabo antigljivično, deluje protiv kašlja. Postoje preliminarni rezultati prema kojima đumbir ispoljava i dejstvo na smanjenje šećera u krvi, smanjenje povećani serumski i tkivni holesterol kao i trigliceride u krvi i sprečava nastanak tromba.

Poznato je da đumbir stimuliše perifernu i opštu cirkulaciju, zagreva, otklanja grčeve i spazme, stimuliše funkciju jetre - snažan je antioksidans. Koristan je kod uklanjanja edema, groznice, raznih mučnina. Koristi se protiv upala, za obloge protiv otoka, protiv grčeva, za smanjenje bola kod mišićnih i koštanih problema kao što je artritis, kao preventiva protiv prehlade i za smirivanje kašlja, jačanje imuniteta, poboljšava cirkulaciju i sprečava nastajanje ugrušaka krvi, delotvoran je lek protiv migrene i protiv gripa.

Đumbir poboljšava pamćenje, deluje kao blagi afrodizijak, smanjuje mučninu u trudnoći bez štetnih efekata, kao i mučninu kod osoba koje teže podnose putovanja.

Antiseptik je pa uništava mikroorganizme, koristi se protiv iscrpljenosti i umora jer podiže energiju u organizmu. Đumbir sadrži u sebi materije koje ubrzavaju metabolizam, pomaže razgradnju mesa i mleka u organizmu. On je snažan antioksidans koji pospešuje funkciju jetre i odličan je za detoksikaciju organizma.

Čaj od đumbira je veoma dobar kod želudačnih problema, dok su eterična ulja iz đumbira odlična kod odvikavanja od alkohola, smanjuju stres pa se koriste i za masažu.

Đumbir je delotvorno sredstvo za smanjenje holesterola u krvi, smanjuje bolove pa se koristi kod reumatskih problema, a povećava i broj i pokretljivost spermatozoida.

Mogu ga uzimati i bolesnici sa čirom na želucu i dvanaestopalačnom crevu.
U kombinaciji sa drugim biljkama pojačava njihovo dejstvo.

SHIITAKE

 

Naziv Shiitake potiče iz japanskog jezika; reč take označava pečurku, dok se shii odnosi na drvo shii, odnosno hrast. Gljiva Shiitake uspeva u šumama, na panjevima hrasta - a tako se uzgaja i u našem poljoprivrednom gazdinstvu.

Shiitake je japanski proizvod kojeg već dva milenijuma zovu carskom gljivom, jer je na jelovniku na imperatorskoj trpezi u Kjotu, ali je bila i sastavni deo jela imućnijih samuraja. Najstariji zapis o iskustvima tradicionalne japanske medicine u lečenju gljivama vezan je za godinu 199. n. e., kada je japanski car Chuai dobio shiitake na poklon od jednog domorodačkog plemena. To je inače japanski proizvod za koji se kaže da se najviše izvozi, a trenutno je najpopularnija i najviše uzgajana egzotična pečurka na svetu, procenjuje se da shiitake čine oko deset posto svetske proizvodnje kultivisanih pečuraka. Osim Japana, poznati uzgajivači ove gljive su Kina i Južna Koreja a od nedavno se ova pečurka uzgaja i u Srbiji.

U Kini, gde je poznata kao ko-ko ili hoag-ko, upotreba ove gljive datira iz doba dinastije Ming (1368-1644), kada je korišćena ne samo za jelo već i kao lek za bolesti gornjih disajnih organa, slabu cirkulaciju, probleme sa jetrom, iscrpljenost i umor, kao i za pojačanje životne energije Ch'i. Verovalo se i da redovnom upotrebom ove pečurke može da se spreči prerano starenje.

Shiitake u sebi sadrže velike količine aktivnih materija: Lentinan: 1,3 glukan - značajan zbog antitumornog delovanja (1986. god. uveden u klinike kao antitumorno sredstvo). Eritadenin: derivat butanske kiseline, antiholesterolemik (smanjuje količinu holesterola u krvi) i preventivno sprečava arteriosklerozu, infarkt i dr.

Pored ovoga Shiitake su izvor minerala: kalcijuma, fosfora, gvožđa, kalijuma i magnezijuma. Bogate su vitaminima: B1 (tijamin), B2 (riboflavin), B3 (nijacin), B5 (pantenol), B6 (peridoksin), B11 (folna kiselina), B12 (kobalamin), D (kalciferol) dok ostale sadrži u manjem procentu.

Shiitake takode sadrže sve esencijalne amino kiseline i biljna vlakna, deo biljnih ćelija koji ne podleže varenju, koja imaju važnu ulogu u sistemu za varenje.

Azijski narodi koriste plod shiitake vekovima u narodnoj ili tradicionalnoj medicini. Savremena medicina koristi mnogo prečišćenije, koncentrovanije derivate shiitake. Prema tradicionalnoj japanskoj i kineskoj medicini shiitake značajno povećava snagu i vitalnost organizma i omogućava telu da se bolje odbrani od velikog broja organskih poremećaja jer sadrži čitav skup vrednih vitamina, aminokiselina i polisaharida koji pomažu organizmu u borbi protiv malignih i infektivnih bolesti.

Šiitake nazivaju ubicom raka, a ova gljiva takođe smanjuje nivo masti u krvi i reguliše krvni pritisak, oporavlja bolesnu jetru i pankreas. Shiitake jačaju obrambeni sistem organizma, sprečavaju rast tumora, snižavaju holesterol, smanjuju krvni pritisak, sprečavaju srčani udar i još dosta toga. Sadrže veliki procenat vode i vrlo malo masti, ugljenih hidrata i kalorija – kilogram svežih gljiva ima samo oko 250 kalorija.

Moderna istraživanja su potvrdila njihovo lekovito delovanje, a pokazalo se i da mogu da deluju protiv virusno. U današnjoj praksi se koriste za jačanje imunološkog sistema, naročito nakon hemo i terapija zračenjem, zatim za uklanjanje tegoba digestivnog trakta, poboljšanja cirkulacije, ublažavanje alergijskih reakcija, regulisanje krvnog pritiska, smanjenje rizika od infarkta i moždanog udara i regulisanje nivoa šećera u krvi.

KURKUMA (turmerik)

 

Ajur-veda (Indijska tradicionalna medicina) kurkumu smatra jednim od najmoćnijih prirodnih lekova a naučna istraživanja potvrđuju da je kurkuma pravo prirodno čudo, korisno u lečenju raznih zdravstvenih problema i to vrlo ozbiljnih, kao što su rak i Alzheimerova bolest. Koristi se u prevenciji raka prostate i za zaustavljanje napredovanja postojećeg raka prostate. Smanjuje rizik od nastanka leukemije. Kurkuma povoljno utiče na rad štitne žlezde, reguliše metabolizam, umiruje upalne procese, potstiče mršavljenje. Zahvaljujući svojim izuzetnim svojstava, kurkuma se u ajur-vedi koristi kao sredstvo za lečenje kožnih i krvnih bolesti, bolesti usta, grla i nosa, za čišćenje šlajma i gnoja u plućima, kod probavnih problema i za obnavljanje crevne flore, za regulisanje mesečnog ciklusa, uništavanje cisti i tumora na jajnicima i materici, protiv mastitisa, za čišćenje limfe, protiv dijabetesa, gojaznosti i holesterola.

I u kineskoj narodnoj medicini se koristi za čišćenje i jačanje krvi, smanjenje visokog krvnog pritiska, za uklanjanje stagnatnog čija (Či – vitalna energija) i bolova koji nastaju usled stagnantnog čija. Oni je smatraju dobrom biljkom za žene jer stimuliše uterus i uklanja menstrualne zastoje prouzrokovane manjkom energije. Kinezi je koriste pre svega za poremećaje rada slezine, jetre i želuca.

Unani je tradicionalna persijska medicina. Unani je hiljadama godina služio kao most izmedju Istoka i Zapada – izmedju ajur-vede i starogrčke medicine. U ovom sistemu kurkuma je smatrana prvorazrednim sredstvom za sve poremećaje krvi, jer čisti, stimuliše i stvara krv.

Kahuna - što na havajskom jeziku znači „Poznavaoc lišća“ su tradicionalni isceljitelji tog podneblja. Turmerik, koga zovu „olena“ - koriste za pravljenje soka koji stavljaju u uši i nos radi uklanjanja bola odnosno protiv sinusitisa. Takođe se koristi za lečenje plućnih bolesti i bronhitisa. Isto tako, kao i u Indiji, tako i ovde, kurkumu u prahu koriste za pravljenje melema kojim se leče kožne bolesti.

Interesantno je da se i u brazilskoj narodnoj medicini turmerik se koristi za zaustavljanje krvarenja ali i kao moćan protiv-otrov kod ujeda zmija otrovnica.

Moderna medicina kaže da je glavni aktivni sastojak u kurkumi žuti alkaloid kurkumin.

Kurkumin poseduje snažno antioksidativno, protuvupalno, antivirusno, antibakterijsko, antimikotičko i antikarcinogeno delovanje. Stoga se razmatra kao delotvorna terapija i prevencija malignih bolesti, dijabetesa, alergija, artritisa, Alzheimerove bolesti i drugih hroničnih bolesti.

U 95% slučajeva laboratorijska istraživanja korena kurkume usmerena su na istraživanje delovanja kurkumina. Medjutim, kurkumin čini samo 4% od ukupne mase korena. Najveći deo mase čine složeni ugljeni hidrati (70%) a zatim slede proteini (7%), minerali (4%), esencijalna ulja (4%) i oko 1% smola, preostali deo su vitamini - sadrži vitamine B6, B3, folnu kiselinu, kao i minerale: kalijum, gvožđe i mangan. Takođe, smatra se izvorom prehrambenih vlakana i drugih biološki aktivnih supstanci. Najvažnije od svega je da su detaljna istraživanja otkrila da koren kurkume sadrži nekoliko stotina biološki aktivnih molekula od kojih su 20 antibiotici, 14 su antikancerogeni, 12 su antitumorni, 12 protivupalni i 10 su antioksidanti, a ne treba zanemariti ni ostale. Samo koren kurkume sadrži aktivnih supstanci kao jedna mala apoteka, ali za razliku od apoteke, priroda je ovde tako rasporedila ove molekule da oni deluju bez ikakvih štetnih efekata, već svaki od njih pojačava i podstiče dobrobiti ostalih.

Prirodna kozmetika

1

INTERESANTNO gladijatori su bili vegetarijanci

gladijatori su bili vegetarijanci

Interesantno je znati da se i ishrana rimskih legionara sastojala pretežno od ugljenih hidrata, prema podacima koje imamo čak 78% njihovog sledovanja hrane sastojalo se od ječma i pšenice.

Pošto se pojam gladijatora vezuje za naporni trening, snagu i izdržljivost očekivali bismo da su jeli jaku proteinsku (mesnu hranu), ali najnovija otkrića pokazuju da su najverovatnije bili vegetarijanci. Kako to znamo? Analiza kostiju gladijatora pokazala je da one sadrže dvostruko više stroncijuma od kostiju njihovih savremenika, a stroncijum je u znatno većoj meri prisutan u biljnoj nego u životinjskoj hrani. Ovo potvrđuje i zapis rimskog istoričara Plinija, koji ih naziva "hordearii", što znači - oni koji se hrane ječmom.

Joga disanje

Kako nas oplemenjuje joga disanje?

IZVOR: VIDYAYOGA.NET

Joga oplemenjuje i vitalizuje sve nivoe čovekovog postojanja. Telo smatra grubljom kristalizacijom prethodno stvorene mentalne imaginacije i svojim tehnikama postepeno ''produhovljuje'' taj najgrublji nivo našeg postojanja. 

Piše: Dragan Lončar, učitelj joge

 

lululemon athletica / Flickr.com

Prema učenju joge, nas sačinjava pet omotača ili tela. To su: fizički nivo – anamaja koša, energetski nivo – pranamaja koša, mentalno telo ili manomaja koša, psihičko ili kauzalno telo – vigjana maja koša i na kraju telo jedinstva i blaženstva – anandamaja koša. 

To su nivoi postojanja svakog od nas, ali se naša svesnost nalazi uglavnom na nižim nivoima. Proces ''osvešćivanja'' ne završava se na telu, već ide dalje i obuhvata sve suptilnije nivoe našeg bića, od energetskog i mentalno-osećajnog do psihičkog, postepeno ih dovodeći u skladan odnos. 

Telo su kočije, čula su konji, čulni objekti su putevi, um su uzde, inteligencija je kočijaš, Sopstvo je putnik. Mudar čovek zna da je njegovo pravo ''Ja'' – Sopstvo, samoispunjeno i samodovoljno onda kada je ujedinjeno sa telom, čulima i umom (Stara izreka iz Upanišada). 

To stanje jedinstva zove se joga. 

Svaki jogi zna da telo nije samo sedište duše već i način, sredstvo pomoću kojeg možemo postići konačno oslobođenje. Joga nam nudi tehnike kako bismo postali pažljivi i svesni, da se svesno proširujemo i provlačimo kroz sve strukture našeg postojanja, od grube fizičke, do suptilne. 

Zato joga ne zanemaruje telo već, radeći na njemu, rastvarajući tenzije i stres koji se usled pogrešnog načina razmišljanja, ponašanja i ishrane u njemu generiše, nastavlja dalje, otklanjajući sloj po sloj nagomilanih tenzija u nama. Fizički stres može biti na muskularnom, nervnom i endokrinom nivou. 

Joga položaji – asane, ako se pravilno vežbaju, u stanju su da redukuju i otklanjaju ove, u telu stvorene tenzije. 

Za razliku od životinja čovek sebe izlaže tako zvanom anticipiranom stresu što znači da je, ne pomerajući niti jedan mišić svog tela, dok mirno sedi u fotelji, u stanju da svojim brižnim mislima i strahovima, ili ljutnjom, u telu proizvede identičan neurološki i hemijski odgovor na stresnu situaciju, kao da se ona zaista odigrava. 

Čitav sistem je angažovan na fizičku akciju koja izostaje, jer telo miruje, ali svejedno adrenalin je već jurnuo u krv i mišići bivaju natopljeni tim hormonom. 

Usled aktivacije simpatikusa, krv se iz organa trbušne duplje šalje u noge i ruke, kako bi se spremili na odbranu ili bekstvo od ’’neprijatelja’’. Vremenom se čitav sistem navikava na ovakav režim rada i ne može bez njega. Postajemo zavisni od određenih neuro-peptida, njihovom emotivnom porukom i nabojem koji nam preko hipotalamusa i hipofize stižu do nadbubrežnih žlezda, a njihova lučenja do ćelija u telu. 

Mišići koji su natopljeni adrenalinom vremenom postaju kruti, neelastični i bolni. Emotivno-psihički stres kod ljudi stvara fizički stres koji se, recimo, ispoljava kao ukrućenost i blokade koje usećamo u ramenima i vratu. 

Bol koji se kao rezultat toga javlja, šalje signal koji podstiče lučenje adrenalina, tako da se vrtimo u začaranom krugu. Fizički stres proizvodi hemijski, koji opet sa svoje strane stvara još veći fizički stres. 

Kada se to desi, prirodne osobine organizma da se obnovi i isceli su svedene na minimum. Tako da problemi sa ramenima i vratom postaju hronični. Kada to potraje, vremenom stvara sve veći psihološki stres. 

Hronični stres nas stalno drži u stanju pripravnosti. On povećava nivo šećera u krvi, utičući na funkcije pankreasa, jetre i na mehanizam za odlaganje masnih ćelija. 

Kada nam je usled konstantnog stresa nivo šećera u krvi stalno visok, redukujemo nivo insulina u krvi. To može dovesti do pojave dijabetesa, prekomerne težine i sl. 

Pošto se dotok krvi u organe trbušne duplje povlači za račun mišića perifernih delova tela, naša sposobnost digestije, apsorpcije i asimilacije hrane je značajno smanjena. Bez obzira na to što se dobro hranimo, naša sposobnost da uzmemo ono što nam je potrebno iz hrane koju smo uneli u velikoj meri je redukovana. 

Kada bi ljudi samo znali da je dovoljno par puta duboko, polako i svesno udahnuti i izdahnuti, kako bi se aktivnost simpatikusa prebacila na parasimpatikus i dovela ih u stanje ravnoteže... 

Joga svojim vežbama laganog i svesnog istezanja i uvrtanja aktivira mišiće tako što se krv polako istiskuje iz njih, a zatim ih sveža i oplemenjena krv natapa kada se oni vrate u prvobitni položaj. 

Time se ne samo mišići oslobađaju otpadnih materija i otrova, već zahvaljujući cirkulaciji sveže krvi bivaju nahranjeni i vitalizirani. Na ovaj način, pomoću tehnika joge, ne samo da se oslobađamo tenzija na mišićnom nivou, već prekidamo tu uzlaznu kariku začaranog kruga. 

Mišići više nisu bolni i u spazmu. Oni više ne šalju ’’bolne’’signale našem nervnom sistemu, već signale prijatnosti koji opuštaju. Počinjemo da se navikavamo na opušteno stanje koje, kada potraje, postaje pozitivna i zdrava navika i nova opsesija. 

Tada dolazi do postepenog oslobađanja od tenzija generisanih u nervnom i endokrinom sistemu, koji su bili u stanju konstantne uzbune. 

Ne treba zaboraviti da se samo opušten mišić može i sme istezati, u suprotnom ga izlažemo dodatnom stresu. U tome i jeste jedna od razlika između joge i drugih fitnes disciplina. 

Svesnost položaja, koji zauzimamo i disanja se sjedinjuju u jedno iskustvo.

Foto: Beta

Sledeći nivo su emotivne tenzije i za njihovo otklanjanje su potrebne suptilnije tehnike i vežbanje uz daleko veći nivo pažnje i kontinuirano osvešćivanje disanja tokom čitavog vežbanja. 

Tehnike joga disanja ovde imaju neprikosnovenu ulogu i značaj. Dah je most između tela i uma. Udah treba da bude dug, suptilan, dubok, ujednačen. Udahom energiziramo sebe i obnavljamo fizičko i energetsko telo. 

Zadržavanjem vazduha nakon udaha omogućavamo da se unete čestice energije - Prane, resorbuju u telu. (Ovakav udah i zadržavanje vazduha nakon udaha se u jogi zove - Brimhana, što znači ’’proširiti’’, ono treba da energizira i zagreva telo). 

Sporim izdahom se oslobađamo akumuliranih toksina u fizičkom i energetskom telu. Zadržavanjem praznih pluća, nakon izdaha, u granicama naših mogućnosti, sav stres se eliminiše iz fizičkog i energetskog tela. (Ovakav izdah i zadržavanje praznih pluća, nakon izdaha se u jogi zove – Langana i znači ’’redukovati’’, ’’postići’’, ono treba da podstiče proces eliminacije i ima pročišćujući efekat). 

Kao i Jogiji i Taoisti su poznavali vrednost i ulogu disanja. 

Kada ste ljuti, razdraženi i uzbuđeni, kažu da imate višak Janga u sebi i da ga treba izbaciti iz tela, tako što će vam izdah biti duži od udaha, na taj način se oslobađate njegovog destruktivnog viška. 

Kada ste tužni i nesrećni, udisaj treba da bude duži od izdisaja, jer u sebi imamo višak Jina, i energija – Ći treba da bude sakupljena unutar tela. 

Vežbači Či Kunga i Tai Čija, ova pravila dobro poznaju. U jogi postoje tehnike disanja koje su u stanju da nas aktiviraju, vitaliziraju i pokrenu na akciju, ako smo izgubili volju, ili smo po prirodi neaktivni i introvertni i obrnuto, postoje tehnike koje uspešno smiruju one koji ne znaju šta će sa sobom i svojim viškom destuktivne energije, koji su ekstravertni i frenetični. 

Disanje u jogi je daleko više od fizičkog, energetskog i osećajno-mentalnog nivoa našeg postojanja. Ono je u stanju da nas dovede do našeg pravog Sopstva. 

Dugogodišnjim radom uviđamo da je disanje ritam kosmosa (o tome govori nauka Svara Joge). Kada se dah sve više profinjuje, usporava, kada izgleda da se tako reći zaustavio, pulsiranje vašeg individualnog ’’Ja’’ se rastvara i stupa u rezonans sa kosmičkim ritmom disanja. 

Sledeće reči najpoznatijeg Hatha jogija, B.K.S.Iyengara, ne lep i poetičan način odražavaju svu vrednost, mudrost i lepotu jogičkog disanja: ’’Udah predstavlja produžavanje i širenje samog Sopstva (Puruše). Zahvaljujući udahu, Sopstvo obgrljuje svoje omotače, tela ili nivoe postojanja, od najsuptilnijeg sve do kože na telu, poput zaljubljenog mladića koji grli svoju voljenu. 

Zadržavanje vazduha u plućima, nakon udaha, predstavlja sjedinjavanje voljenog sa svojom dragom. Prilikom izdaha, Sopstvo, preko vazduha koji izlazi, vodi svoju voljenu sa sobom kući svojoj, gde ona sada grli svog voljenog. Zadržavanje praznih pluća nakon izdaha, ona se sjedinjuje sa njim i zajedno se prepuštaju i predaju Uzvišenom.’’

Lan - čudesne semenke zdravlja

Delim mišljenje poznavalaca bilja koji tvrde da semenke lana treba da se nađu na svačijim usnama. Seme i ulje koje se dobija njegovim hladnim ceđenjem su prava dragocenost. Jeftini su, lako se upotrebljavaju, smeju svi da ih koriste, a neverovatno su korisni. Kada se pre nekoliko godina moja majka nakon pada suočila sa naprsnućem kuka, lekar joj je rekao da bi trebalo da obrati pažnju na činjenicu da je predisponirana na osteoporozu. Od tada tri puta godišnje ona sprovodi kuru sa semenkama i medom u kojoj laneno seme igra veoma važnu ulogu. Lekovita svojstva lana potiču prvenstveno od visokog sadržaja omega-3-masnih dragocene supstance koja utiče na smanjenje holesterola, bolesti danas veoma rasprostranjena. Pored regulisanja nivoa holesterola, laneno seme od velike je pomoći u stabilizovanju nivoa šećera u krvi. Laneno seme svakako treba da upotrebljavaju osobe koje pate od kardiovaskularnih oboljenja ili u svojoj porodici imaju takve bolesnike, pa je važno da sa preventivnom krenu na vreme. Ako ste već doživeli srčaniudar obavezno počnite da koristite lan (dve supene kašike semena, obavezno sa puno tečnosti ili supenu kašiku lanenog ulja. Možete laneno ulje pomešati sa jabukovim sirćetom i koristit kao preliv za salatu, ili ga piti pomešanog sa medom). Veliku popoularnost laneno seme je doživelo pre nekolko godina (iako se u koristi više od 4000 godina u kuhinji i arodnoj medicini Azije, Evrope i Afrike), kada je utvrđeno da je laneno seme korisno u prevenciji i kao podrška konvencionalnoj terapiji raka dojke. Svim ženama kojima imaju porodičnu istoriju ove bolesti treba svakodnevno da upotrebljavaju lan. Pretpostavlja se da laneno seme uporava rast tumora zahvaljujući fitoestrogenim supstncama. Lan se preporučuje i onima koji žele da se zaštite od tumora prostate i debelog creva. Zahvaljujući sadržaju omega-3-masnih kiselina laneno seme je od velike koristi onima koji pate od artritisa jer je utvrđeno da ova biljka ima sposobnost da smanji upalu. Pored semena i ulja lana bolesnicima se savetuje ishrana bogata ribom iz hladnih voda (losos, skuša, tuna, sardina), sa puno maslinovog ulja i antioksidantnih čajeva (ruzmarin, vranilova trava, đumbir). Laneno seme sadrži veliku količinu sluzi koja je voma korisna, prvenstveno onima koji pate od opstipacije, odnosno zatvora. Laneno seme naburi i stvori sluz koja mehanički pomaže izmetu da napusti creva. Veoma je važno da kada koristite laneno seme pijete puno tečnosti, prvenstveno vode. Ako imate problema sa probavom nabolji način upotrebe lanenog semna je da dve kašike semena prelijete šoljom tople vode, promešate, poklopite i ostavite da odstoji 45 minuta, odlijte tečnost i popijte je ujutro na prazan stomak.Ovaj napitak može se davati i sasvim maloj deci, a mogu ga koristiti i trudnice. Ovaj čaj toplo preporučujem svima koji pate od hemoroida (naročito u kombinaciji sa hajdučkom travom i crnim slezom). Zahvaljujći visokom sadržaju sluzi laneno seme pomaže kod suvog i upornog kašlja, obično u kombinaciji sa crnim slezom i slatkim korenom. Laneno seme posebno preporučujem svima koji pate od «suvih očiju». Izgleda da nedovoljni unos određenih masti (verovatno omega-3-masnih kiselina) čini da suze veoma brzo isparavaju. Jedinjena iz lana pomažu železdama u oku da proizvedu dovoljnu količinu ulja koje će «podmazati» oko i usporiti isušivanje oka. Laneno ulje je veoma bogato omega-3-masnih kiselina, ali ne sadrže sluzi, dok seme lana sadrži i sluz i dragocene masne kiseline. Za pripremanje čaja bolje se koristiri cele semenke lana, a mleveni lan je najbolje uzimati pomešan sa medom. Još jednom ponavljam da je veoma važno uzimati puno tečnosti kada koristite lan. Mleveni lan može smetati onima koji pate od diverkulitisa i sindroma osetljivih creva, pa se njima preporučuje da koriste laneno ulje. Laneno seme možete koristiti i u ishrani. Obavezno dodajte lan u svoju smešu žitarica. Kombinacija lana, ovsenih i ražanih pahuljica, pšeničnih klica i suvog voća je odlična kombinacija (ako imate problema sa porobavom neka to budu suve šljive ili smokve, a ako patite od bolesti srca i krvnih sudova odlučite se za suve kajsije). Ako pomešate 3 supenekašike  mlevenog lanenog semena sa 5 kašika posnog krem sira, dobićete veoma ukusan i zdrav namaz, idealna doruča za one koji žele da preduprede tumore. Laneno ulje koristi se i u kozmetici, posebno u receptima za negovanje oštećene kose i isušenih krajeva. Ovo ulje korisno je i u negovanju suve kože. Ako laneno ulje pomešamo sa krečnom vodom dobićenom veoma efikasan lek protiv opekotina. Čaj od lana: 2 supene kašike lana preliti sa 300ml mlake vode, promešati polopiti i ostaviti da stoji 45 minuta do sat. Nakon toga odliti tečnost (semenke će pasti na dno) i popiti tečnost najbolje ujutro na prazan stomak. Drugi način da napravite ovaj napitak je da uveče pre spavanja kašiku semenka prelijete šoljom vode, promešate, poklopite i ostavite da prenoći. Ujutro odlijte tečnost i popijte je pre jela. Budite oprezni leti kada su temperature visoke, jer je emulzija koja se dobija lako kvarljiva. Čaj od lana nema neki poseban ukus, pa ako deca ne žele da ga piju možete da zasladiti nekim prirodnim voćnim sirupom ili medom, ili umesto vode koristit prirodni voćni sok (recimo od jabuke). Blaga čajna mešavina protiv opstipacije koju mogu koristiti deca i trudnice: Lanon seme (Lini semen)                  100g Naočušteni ovas (Avena Sativa)         100g Suve šljive Četiri supene kašike smeše lana i ovsa preliti litrom haldne vode, dodati pet dobro opranih suvih šljiva i zagrevati do ključanja. Kada provri kuvajte još minut – dva, pa sklonite sa vatre i pustite da se prohladi pola sata. Procedite i pijte po jednu šolju ujutro pre jela i u toku dana pola sata pre obroka. Šljive obavezno pojedite. Med protiv osteoporoze: 5 supenih kašika mlevenog lanenog semena 3 supene kašike susama 3 supene kašike nepečenog suncokreta 3 supene kašike pšeničnih klica od integralne pšenice 3 supene kašike suvog grožđa 1 kliogram meda Sve sastojke pomešati i čuvati u staklenoj tegli sa dobrim poklopcem. Ovaj med jedite ujutro na prazan stomak sa malo toplog čaja od žalfije i rastavića. Med uzimajte isključivo plastičnom kašičicom. Možete ga koristii i kao namaz na integralnom tostu. Izbegavajte kafu, alkohol i cigarete. Čaj protiv osteoporoze: Rastavić (Equisetum arvense)         200g Žalfija (Salvia officinalis)                  200g Lucerka (Medicago sativa)              200g Sve biljke pomešati pa tri supene kašike smeše preliti sa pola litra ključale vode, promešajte poklopite i ostavite pola sata. Procedite i pijte u toku dana u malim gutljaima. Čajna mešavina za smirivanje suvog kašlja: Laneno seme (Linni semen)          100g Crni slez (Malva sivestris)               100g Slatki koren (Glycyrrhiza glabra)      50g Biljke pomešajte pa tri supene kašike smeše prelijte sa pola litra ključale vode, promešajte, poklopite i ostavite da stoji pola sata. Procedite i pijte u tou dana u malim gutljaima. Ulje za negovanje isušene i oštećene kose: Pomešajte 200 ml lanenog ulja i 100 ml svetlog ulja od susama. Ako imate perut opredelite se za mešavinu od po 100ml ilja lana, susama i bundeve). U ovu mešavinu nosećih ulja dodajte i 20 kapi esencijalnog ulja ruzmarina i 20 kapi esencijalnog ulja lovora. Na vlažnu kosu nanesite ovo ulje, uvijte glavu peškirom i sačekajte jedan sat nakon toga kosu dobro operite blagim šamponom. Momčilo Antonijević