Zora najavljuje crvene zrake u jezeru.mesec istrajava,
mahnuo si mu. iza oblaka sakriven jos je tu.
~
Beli pas, zubi crveni od krvi
pada mrtav,
trava mokra i hladna..
~
Zena klonuli vojnik
umoran korak. bezumni pogled
iz grma su prhnule pokisle ptice.
~
Haiku je sve vec poznato samo snaznije....cistije....dublje.... dogadja se u sadashnjosti...ovde i sada.... niJe aforizam.... niJe poslovica... niJe minijatura....
~
Mrtva ptica
pripisujem sebi njene visine
bezrazlozna mrznja sto vise ne leti
lovac je digao pusku.promasio,
odstrelio je,nije.
~
O haiku poeziji
Sveto nije samo pod svodovima okađenih crkava… sveto je, još više, pod kupolama otvorenog neba, u šumi i visoravni, na moru i u polju, u hladu hrasta i mirisu lavande, sveto je tamo gde duša kleči ne u mučnoj pokori i molbi, nego u smernoj radosti i zahvalnosti.
~
Celom svetu smo mala misao,tek
samo meni ceo svet
ti jedan
sam
i tu bih da sagradim
cvetni vrt i mir
za nas
~
Umremo, ne prepoznamo smrt
zivimo a zivot nije tu
ili nam je samo zima.
~
Sakrijemo mladost, cesto,ostarimo,
a zboravimo da je tu, jos sa nama, ziva. ~
Zora najavljuje crvene zrake u jezeru.mesec istrajava,
- mahnuli smo mu.
~
Beli pas, zubi crveni od krvi
pada mrtav,
trava mokra i hladna..
~
Zena klonuli vojnik
umoran korak. bezumni pogled
iz grma su prhnule pokisle ptice.
~
Haiku je sve vec poznato samo snaznije....cistije....dublje.... dogadja se u sadashnjosti...ovde i sada.... niJe aforizam.... niJe poslovica... niJe minijatura....
~
Mrtva ptica
pripisujem sebi njene visine
bezrazlozna mrznja sto vise ne leti
lovac je digao pusku.promasio,
odstrelio je,nije.
~
O haiku poeziji
Sveto nije samo pod svodovima okađenih crkava… sveto je, još više, pod kupolama otvorenog neba, u šumi i visoravni, na moru i u polju, u hladu hrasta i mirisu lavande, sveto je tamo gde duša kleči ne u mučnoj pokori i molbi, nego u smernoj radosti i zahvalnosti.
Noc, zora najavljuje crvene zrake u jezeru.mesec istrajava,
- mahni mu
grlis rame naslanjam obraz
To ce biti vreo letnji dan. Za jedno.
~
Beli pas zubi crveni od krvi pada mrtav trava mokra i hladna. Rosno jutro to nije san. ~ Zena klonuli vojnik umoran korak. bezumni pogled iz grma ce prhnuti pokisle ptice. ~ Haiku je sve vec poznato samo snaznije....cistije....dublje.... dogadja se u sadashnjosti...ovde i sada.... niJe aforizam.... niJe poslovica... niJe minijatura.... ~ Mrtva ptica pripisujem sebi njene visine bezrazlozna mrznja sto vise ne leti lovac je digao pusku.promasio, odstrelio je, nije. ~ O haiku poeziji Sveto nije samo pod svodovima okađenih crkava… sveto je, još više, pod kupolama otvorenog neba, u šumi i visoravni, na moru i u polju, u hladu hrasta i mirisu lavande, sveto je tamo gde duša kleči ne u mučnoj pokori i molbi, nego u smernoj radosti i zahvalnosti. ~ Celom svetu smo mala misao tek samo meni ceo svet ti jedan sam i tu bih da sagradim cvetni vrt i mir za nas. ~
Ovakvo pismo moglo bi poslužiti svim roditeljima, ali i djeci na svijetu.
Za sve one koji imaju roditelje, za sve one koji su i sami roditelji, za one koji su imali roditelje i za sve one čije roditelje poznajete. "Dragi sine/kćeri,
sada još nisam star, a kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti.
Ako se zaprljam za vrijeme ručka, i ako se ne mogu sâm odjenuti, budi strpljiv. Sjeti se sati koje sam potrošio dok sam te tome naučio.
I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek nanovo, nemoj me prekidati, saslušaj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati sve dok nisi utonuo u san.
Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj. Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga kako bi napokon ušao u kadu.
Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmijehom. Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom.
Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena da se prisjetim, i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati.
Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to da sam s tobom i da me znaš slušati. Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati. Sâm znam najbolje kada mi je hrana potrebna, a kada ne.
Kada mi umorne noge više neće omogućavati da hodam, pruži mi ruku jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si radio prve korake.
I ako ti jednom kažem da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene, jednoga ćeš me dana razumjeti.
Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim grješkama, želio samo najbolje i da sam te pokušao pripremiti na putovanje života.
Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćnim kada me budeš takvog gledao pored sebe. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi kao što sam ja pomagao tebi kada si počinjao živjeti.
Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i sa strpljivošću. Vratit ću ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.
На
основу члана 74 тач. 6 и члана 136 Устава Президијум Народне скупштине ФНРЈ
проглашује Закон о потврди и изменама Закона о забрани изазивања националне,
расне и верске мржње и раздора, који су на основу овлашћења из члана 136.
Устава донели законодавни одбори Савезног већа и Већа народа Народне скупштине
ФНРЈ, а који гласи:
Закон
о потврди о изменама Закона о забрани изазивања националне, расне и верске
мржње и раздора
Закон
о забрани изазивања националне, расне и верске мржње и раздора од 24 маја 1945
године потврђује се са изменама наведеним у овом закону, тако да његов измењени
и пречишћени текст гласи:
Закон
о забрани изазивања националне, расне и верске мржње и раздора
Закон
је објављен у "Службеном листу ФНРЈ", бр. 56/46 од 12.7.1946. године.
Члан
1
Свако ограничење права као и свако давање повластица и
привилегије грађанима Федеративне Народне Републике Југославије на основу
разлике у народности, раси и веорисповести које иде на то да се наруше
и
братства и јединства народа Федеративне Народне Републике Југославије казниће
се по овом закону.
Члан
2
Као
дело против националне равноправности казниће се и свака агитација, пропаганда
и писање, издавање, штампање и растурање списа којима се иде на то да се
изазове или распали национална или расна мржња или раздор.
Члан
3
Дела
из чл. 1 и 2 овог закона казниће се лишењем слободе од три месеца до пет
година. Уз ову казну може суд изрећи и казну губитка политичких права према
Закону о врстама казни.
Члан
4
Ако
дела из чл. 1 и 2 овог закона изазову теже последице, или буду извршена под
особито отежавајућим околностима, или ако дело из чл. 2 изазове масовне нереде,
казниће се лишењем слободе са принудним радом од две до петнаест година и
делимичном или потпуном конфискацијом имовине и губитком политичких права, а у
случају позивања на извршење убистава, казниће се смрћу.
Теже
ће се казнити дело у поврату или оно које изврши јавни службеник у званичној
дужности.
Члан
5
Изазивање
и распиривање верске мржње казниће се као и изазивање и распиривање националне
или расне мржње.
Дело
изазивања и распиривања верске мржње састоји се у нападу припадника једне
вероисповести на неку другу вероисповест или у изазивању непријатељског
супротстављања припадника једне према припадницима друге вероисповести на
верској основи.
Научна
критика религије уопште и критика неисправног рада верских претставника и
црквених службеника не може се сматрати изазивањем верске мржње.
Сматраће
се отежавајућом околности ако изазивање и распиривање верске мржње врше црквени
претставници.
Члан
6
За
суђење по кривичним делима из овог закона надлежан је у првом степену срески
суд, а уколико би се за дело могла изрећи смртна казна, надлежан је у првом
степену окружни суд.
Члан
7
Овај
закон ступа на снагу осмог дана по објављивању у "Службеном листу
Федеративне Народне Републике Југославије".