 |
TAMO I OVDE
Pablo Pikaso |
Protiv ogovaranja, klevetanja/spletkarenja i prepričavanja priča
(iz Riječi)
‘Ne raznosi klevete među svojim narodom; ne izvrgavaj pogibli krv svoga bližnjega. Ja sam Gospodin Bog!’ Levitski Zakonik 19:16
‘Gospodine Bože, tko smije prebivati u šatoru Tvome, tko li stanovati na svetoj gori Tvojoj? Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori, i ne kleveće jezikom; koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga…’ Psalam 15:1-3
‘Lažljive usne kriju mržnju, a tko klevetu širi, bezuman je! Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je.’ Mudre Izreke 10:18, 19
‘Bezbožnik ustima ubija svoga bližnjega, a pravednici se izbavljaju znanjem.’ Mudre Izreke 11:9
‘Nerazumnik prezire svoga bližnjega, dok čovjek uman šuti. Tko s klevetom hodi, otkriva tajnu, a čovjek pouzdana duha čuva se.’ Mudre Izreke 11:12, 13
‘Riječi opakih pogubne su zamke, a pravedne izbavljaju usta njihova.’ Mudre Izreke 12:6
‘Bezočnik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni. Himben čovjek zameće svađu i klevetnik razdor među prijatelje.’ Mudre Izreke 16:27, 28
‘Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne.’ Mudre Izreke 17:5
‘Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje.’ Mudre Izreke 17:9
‘Bezumnikove se usne upuštaju u svađu i njegova usta izazivlju udarce. Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu. Klevetnikove su riječi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe.’ Mudre Izreke 18:6-8
‘Bolji je siromah koji živi u nedužnosti nego čovjek opakih usana i k tomu bezuman.’ Mudre Izreke 19:1
‘Tko okolo kleveće, otkriva tajne: zato se ne miješaj s onim komu su usne uvijek otvorene.’ Mudre Izreke 20:19
‘Otjeraj podsmjevača i prestat će svađe i nestat će nesloga i pogrda.’ Mudre Izreke 22:10
‘Kad si u parbi s bližnjim svojim, ne otkrivaj tuđe tajne, da te ne izgrdi tko čuje i da ti se kleveta ne vrati.’ Mudre Izreke 25:9, 10
‘Sjeverni vjetar donosi dažd, a himben jezik srdito lice.’ Mudre Izreke 25:23
‘Kad nestane drva, oganj se gasi, i kad više nema klevetnika, prestaje svađa. Ugljen je za žeravnicu i drvo za oganj, a svadljivac da raspaljuje svađu. Klevetnikove su riječi kao slastice: spuštaju se u dno utrobe. Srebrna gleđa preko zemljana suđa: laskave usne i opako srce.’ Mudre Izreke 26:20-23
‘Ne ogovarajte, braćo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata svoga, ogovara i sudi Zakon. A sudiš li Zakon, nisi vršitelj nego sudac Zakona. Jedan je Zakonodavac i Sudac: Onaj Koji može spasiti i pogubiti. A tko si ti da sudiš bližnjega?’ 1 Ivanova 4:11, 12
‘Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim. Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! I jezik je vatra, svijet nepravde. Takav je jezik među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti. Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko? Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode.’ Jakovljeva 3:3-12
*
OGOVARANJE/KLEVETANJE
Proizlazi iz zla srca
‘Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.’ Luka 6:45
Često proizlazi iz mržnje
‘Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim, riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju.’ Psalam 109:2, 3
Do njega vodi ljenost
‘Mlađe pak udovice odbijaj jer kad ih požuda odvrati od Krista, hoće se udati, pa zasluže osudu što su pogazile prvotnu vjernost. A uz to se, obilazeći po kućama, nauče biti besposlene, i ne samo besposlene, nego i brbljave i nametljive, govoreći što ne bi smjele.’ 1 Timotej 5:11-13
Njemu su predani/skloni zli ljudi
‘Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare. U društvu na brata govoriš i kaljaš sina matere svoje.’ Psalam 50:19, 20
Karakteristično je za Vraga
‘I začujem glas na nebu silan: Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim.’ Otkrovenje 12:10
Ljube ga opaki ljudi
‘Mili su ti pogubni govori, lažljivi jeziče!’ Psalam 52:4
Žene se upozoravaju protiv ogovaranja
‘… starice isto tako - vladanja kakvo dolikuje svetima: ne klevetnice…’ Titu 2:3
Žene Božjih slugu ga trebaju zaobilaziti
‘Žene isto tako neka budu ozbiljne, ne klevetnice nego trijezne, vjerne u svemu.’ 1 Timoteju 3:11
Krist je bio izložen ogovaranju
‘Ustadoše svjedoci opaki: pitaju Me za ono što ne znam.’ Psalam 35:11
‘A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi Ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci.’ Matej 26:59, 60
‘Namještaju Mi zamke oni koji Mi život vrebaju, koji Mi žele nesreću, propašću Mi prijete i uvijek smišljaju prijevare.’ Psalam 38:12; 109:2
I Božje sluge su bile izložene
‘I zar da ne "činimo zlo da dođe dobro", kako nas kleveću i kako neki kažu da govorimo? Sud ih pravedni čeka!’ Rimljanima 3:8
Božje sluge trebaju suspregnuti svoj jezik od ogovaranja/klevetanja
‘Jezik svoj oda zla suspreži i usne od riječi prijevarnih!’ Psalam 34:13
‘Doista, tko želi ljubiti život i naužit se dana sretnih, nek suspregne jezik oda zla i usne od riječi prijevarnih.’ 1Petrova 3:10
Božje sluge trebaju odložiti svako ogovaranje/klevetanje
‘Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću!’ Efežanima 4:31
Trebaju na njega uzvratiti dobrom
‘Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada.’ 1Korinćani 4:12, 13
Božje sluge blažene kad ga izdržavaju
‘Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!’ Matej 5:11
Uzrok je razdora/svađe među braćom
‘… lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.’ Mudre izreke 6:19
Uzrok ubojstva
‘Jeruzaleme… u tebi su klevetnici zbog kojih se krv prolijeva…’ Ezekijel 22:9
Jezik klevetnika/ogovaratelja je poput biča
‘Biču zla jezika uklonit će tebe…’ Job 5:21
Je otrovno
‘Izbavi me, Jahve, od čovjeka zlobna, zaštiti me od čovjeka nasilna: od onih koji pakosti u srcu smišljaju i čitav dan začinju kavge. Kao zmije bruse jezike svoje, pod usnama im je otrov ljutičin.’ Psalam 140:3
Završava u potpunom bezumlju
‘Bezumnika upropašćuju njegove usne. On počinje svoje besjede ludošću i svršava ih potpunim bezumljem.’ Propovjednik 10:13
Ljudi će odgovarati za ogovaranje/klevetanje
‘A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji.’ Matej 12:36
Kazna za ogovaranje/klevetanje
‘Ako kakav krivi svjedok ustane protiv koga optužujući ga za pobunu, onda obojica koja se parbe neka stupe pred Jahvu, pred svećenika i suce koji budu vršili službu u to vrijeme. Neka suci provedu temeljitu istragu. Bude li se pokazalo da je svjedok lažan i da je lažno svjedočio protiv svoga brata, učinite mu onako kako je on kanio svome bratu. Iskorijeni zlo iz svoje sredine! Drugi će, kad o tome čuju, pobojati se te više neće činiti takva zla u tvojoj sredini. Neka ti se oko ne sažaljuje! Život za život; oko za oko; zub za zub; ruka za ruku; noga za nogu.’
Ponovljeni Zakon 19:16-21
***
O ogovaranju/spletkarenju
Iz prenaglih/brzopletih sudova/prosudbi proizlazi nepovjerenje, prezir prema drugima, ponos, i samo-dostatnost, i bezbroj drugih škodljivih/opasnih/smrtonosnih rezultata, među kojima se posebno ističe grijeh ogovaranja/klevetanja, koji je istinska kuga društva. Oh, zašto ne mogu uzeti živi ugljen sa Oltara Božjeg, i dodirnuti usne ljudi, tako da njihova nepravda/zlobnost može biti otklonjena i njihov grijeh pročišćen, baš kako je Seraf pročistio usne Izaijine (Izaija 6:6, 7). Onaj koji bi svijet mogao pročistiti od ogovaranja/klevetanja, očistio bi ga od velikog dijela njegove grešnosti.
Onaj koji nepravedno odnese (= ocrni) dobro ime (= reputaciju) svoga bližnjega je kriv za grijeh, i obavezan je dati odštetu, u skladu sa prirodom njegovog zlog govorenja; budući da ni jedan čovjek ne može ući u Nebo opterećen ukradenim dobrima, a od svih svjetovnih vlasništava najdragocjenije je dobro ime (= reputacija). Ogovaranje/klevetanje je određena vrsta ubojstva: jer svi mi imamo tri života – duhovni život, koji ovisi o Milosti Božjoj; tjelesni život, ovisan o duši; i civilni život, koji se sastoji od dobrog glasa (= reputacije). Grijeh nas lišava (= uskraćuje, oduzima) prvog, smrt drugog, a ogovaranje/klevetanje trećeg. Ali ogovarač/klevetnik počinjava tri pojedinačna ubojstva sa svojim besposlenim jezikom: on uništava svoju vlastitu dušu i dušu onoga koji sluša, kao što uzrokuje i civilnu smrt predmetu svojeg ogovaranja/klevetanja; jer, kako Sv. Bernard kaže, Vrag ima vlast i nad onim koji ogovara/kleveće i nad onima koji ga slušaju, (on vlada) nad jezikom jednog, a uhom drugog. I David kaže o ogovaračima/klevetnicima: ‘Poput zmije su naoštrili jezike svoje, pod usnama im je otrov ljutičin (Psalam 140:3).’ Aristotel kaže da, poput rašljastog, dvosjeklog jezika zmije, takav je jezik ogovarača/klevetnika, koji jednim ubodom (= naglim pokretom) truje uho i onoga koji ga sluša, i dobar glas onoga kojeg se ogovara/kleveće.
Kćeri moja, preklinjem te da nikad o nikome zlo ne govoriš, niti direktno niti indirektno; uvijek izbjegavaj nepravedno pripisivati grijehe ili greške svome bližnjemu, bespotrebno razotkrivati njegove stvarne greške, preuveličavati one koje su otkrivene/očevidne/neskrivene, pripisivati krive motive dobrim akcijama, negirati dobro koje znaš da postoji u drugome, maliciozno ga skrivati, podcjenjivati/obarati mu vrijednost/cijenu u razgovoru. U svim i svakom od ovih načina ti teško vrijeđaš Boga, iako je najgora kriva optužba, ili negiranje istine na štetu tvoga bližnjega, pošto u tome sa laži kombiniraš njegovu štetu.
Oni koji druge ogovaraju/kleveću pretvarajući se kako to čine u dobroj volji, ili pomoću nečasnog/nepoštenog pretvaranja kako su prijatelji, su najpakosniji i najopakiji od svih. Oni će izjaviti kako vole svoju žrtvu, i da je on (= žrtva njihova ogovaranja) na mnoge načine izvanredan čovjek, ali istinu svejedno treba reći, i on je u toj stvari bio jako u krivu; ili da je takva i takva žena generalno gledano jako čedna/čestita, ali… i tako dalje. Zar ne vidiš kroz pretvaranje/lukavstvo? Onaj koji povlači luk povlači strijelu što bliže može k sebi, ali to je samo da bi ju pustio da silnije leti; i tako takvi ogovarači/klevetnici izgledaju kao da zadržavaju njihovo zlo-govorenje, ali to je samo da bi ga pustili da leti sigurnije ka cilju i da dublje prodre u umove slušatelja. Duhovito/dosjetljivo ogovaranje/klevetanje je najštetnije od svih; jer baš kao što su neki otrovi slabi kada ih se pojedinačno uzme (= kada se samo jedan uzme), oni postaju snažni kada se promiješaju sa vinom, isto tako ogovaranje/klevetanje, koje bi ušlo na jedno uho i izašlo na drugo, pronalazi svoje odmaralište u mozgu slušatelja kada je popraćeno sa zabavnim/zanimljivim, duhovitim komentarima. ‘Otrov ljutičin je pod njihovim usnama.’ Ugriz zmije ljutice je jedva primjetan, i njezin otrov najprije uzrokuje samo iritaciju koja jedva da je neugodna, tako da se srce i nervni sistem rašire i primaju taj otrov, protiv kojeg poslije nema lijeka.
Ne izjavljuj kako je čovjek pijanac iako si ga možda vidjela pijanog, ili da je preljubnik, pošto znaš da je sagriješio; jedno djelo ga ne obilježava zauvijek. Sunce je jednom stajalo dok su Jošua i djeca Izraelska osvetu vršili nad svojim neprijateljima (Jošua 10:13), a drugi puta je bilo zamračeno u podne kada je Gospodin bio razapet (Luka 23:44), ali nitko otuda ne bi rekao kako je ono nepomično ili mračno. Noa se jednom napio, a Lot je, štoviše, bio kriv za incest, ipak ni o jednom ni o drugom čovjeku se ne bi moglo reći da su se uobičajeno prepuštali takvim grijesima; niti bi ti nazvala Sv. Pavla čovjekom od krvi (= u smislu ‘koji proljeva krv’) ili huliteljem, pošto je on hulio i prolijevao krv prije nego je postao Kršćaninom. Prije nego čovjek zasluži da ga na taj način žigošu, on mora formirati naviku grijeha za kojeg ga optužuju, i nepošteno je čovjeka nazvati požudnim ili lopovom, pošto si ga jednom poznavala kako krade ili biva požudan. Čak kada je čovjek može biti dugo ustrajao u grijehu, ti možeš reći što je neistinito nazivajući ga poročnim. Simon gubavac je nazvao Magdalenu grešnicom, pošto je jednom živjela život grijeha; ali je lagao, jer ona više nije bila grešnica, već radije prilično svecu nalik pokajnik, i zato je naš Gospodin Osobno stao na njezinu stranu (= u smislu, ‘stao joj je u odbranu’) (Luka 7:37-39).
Farizej je gledao na carinika kao na velikog grešnika, - najvjerojatnije kao na nepravednog, ucjenjivača, preljubnika (Luka 18:11), ali kako je samo griješio, budući da je osuđeni carinik čak i tada bio opravdan! Ako je Božja Milost tako velika, da je njoj jedan jedini trenutak dovoljan da opravda i spasi čovjeka, kakvo osiguranje mi imamo da je onaj koji je jučer bio grešnik isti (takav grešnik i) danas? Jučer ne može biti današnji sudac (ili ‘jučer ne može suditi danas’), niti danas (može suditi) jučer; svi će zaista biti suđeni na Posljednji Veliki Dan. Ukratko, mi nikad ne možemo utvrditi/potvrditi za čovjeka da je zao bez rizika da lažemo. Ako bude apsolutno nužno govoriti, mi možemo reći da je on bio kriv za jedno takvo djelo, da je vodio zao život u to i to vrijeme, ili da on u sadašnje vrijeme počinjava određenu nepravdu/zlo; ali mi nemamo pravo izvlačiti zaključke od jučer za danas, niti od danas za jučer; a još manje govoriti s obzirom na budućnost.
Ali dok si tako izuzetno osjetljiva i na najmanji pristup ogovaranju/klevetanju, ti se također moraš zaštititi od krajnosti u koju neki ljudi upadaju, koji, u njihovoj želji da o nikome ne govore zlo, u stvari podupiru i dobro/pozitivno govore o poroku. Ako moraš imati posla sa nekim tko je bez ikakve sumnje klevetnik, ne opravdavaj ga pod izgovorom kako je iskren ili kako slobodno govori; ne nazivaj onog tko je nepopravljivo/ozoglašeno uobražen, liberalnim i elegantnim; ne nazivaj opasne lakoumnosti pukom jednostavnošću; ne prekrivaj neposlušnost pod imenom gorljivosti, ili aroganciju otvorenošću, ili opaku intimnost prijateljstvom. Ne, dijete moje, mi nikad ne smijemo, u našoj želji da izbjegavamo ogovaranje/klevetanje, bodriti/promicati ili laskati poroku u drugih; već mi moramo zlo nazivati zlim, grijeh grijehom, i čineći tako mi ćemo služiti Božjoj Slavi, uvijek imajući na pameti ova pravila.
Da bi bila opravdana u osuđivanju grijeha (svoga) bližnjega, moraš biti sigurna da je to/tako potrebno učiniti ili za njegovo dobro ili dobro drugih. Na primjer, ako se pred mladim ljudima govori o lakomilsenom, neprikladnom ponašanju tako proračunato da bi se oštetila njihova čednost, i ti prođeš pored toga (= ne kažeš ništa), ili ga opravdaš, oni (tako) mogu biti navedeni da o zlu razmišljaju lakomisleno, i da ga imitiraju; i prema tome, ti si obavezna odmah slobodno osuditi sve takve stvari, osim ako je očigledno da prešućujući/rezervirajući svoje dobrotvorno djelovanje prekoravanja za buduće vrijeme, ti to (tada) možeš učiniti puno korisnije.
Nadalje, u takvim prilikama treba itekako biti siguran da si ti naj-ispravnija osoba među prisutnima da izraziš svoje mišljenje, i da bi tvoja šutnja u svakom slučaju izgledala kao opraštanje/zanemarivanje grijeha. Ako si ti jedna od najmanje važnih osoba među prisutnima, najvjerojatnije nije tvoje da prigovaraš/prekoravaš; ali pretpostavljajući da je to tvoja obaveza, budi najpažljivije pravična/nepristrana/poštena u onome što govoriš, - neka ne bude ni jedna riječ previše ili premalo. Na primjer, ti prekoravaš intimnost određenih ljudi, kao opasnu i indiskretnu. Dobro, ali vagu moraš održavati najtočnijom pravednošću, i ne preuveličavati ni na najmanjoj sitnici. Ako se tamo radi samo o beznačajnoj pojavi zla, ne izreci ništa više od toga; ako bude pitanje određene neznatne nepromišljenosti, ne preuveličavaj (= ne čini od toga više nego što jeste); ako, zaista, ne bude niti nepromišljenost niti pozitivna pojava zla, već jedino takva da pruža izgovor za zlobno klevetanje, ili kaži jednostavno toliko, ili, još bolje, nemoj reći ništa. Kada govoriš o svome bližnjemu, gledaj na svoj jezik kao na oštru britvu u kirurškoj ruci, koji se sprema prerezati živce i tetive; treba ga koristiti zaista pažljivo, da bi se osiguralo da se ne kaže ni dijelić više ili manje od istine. I naposlijetku, kada si pozvana da optužiš/ukoriš grijeh, uvijek nastoj koliko god je moguće poštedjeti grešnika.
O javnim, nepopravljivim grešnicima se može govoriti javno, pod uvjetom da uvijek čak i onda prevladava duh ljubavi prema bližnjem i suosjećanja, i da o njima ne govoriš sa arogancijom/ohološću ili drskošću, ili kao da uživaš u propasti drugih. Takvo ponašanje je siguran znak zlobnog i neplemenitog uma. I, naravno, ti moraš otvoreno govoriti osuđujući javne neprijatelje Boga i Njegove crkve, krivovjernike i raskolnike, - istinska je ljubav prema bližnjem ukazati na vuka kamogod se on ušulja među stado. Većina ljudi sebi dozvoljava apsolutnu širinu u kritiziranju i cenzuriranju vladara, i u klevetanju nacija, u skladu sa njihovim vlastitim mišljenjima i sklonostima. Ali da li ti izbjegavaš ovu pogrešku; to Bogu nije prijatno, i lako bi te moglo uvesti u rasprave i svađe. Kada o bilo kome čuješ zlo, na optužbu baci bilo kakvu pravičnu/nepristranu/fer sumnju koliko je to u tvojoj moći; ili, ako je to nemoguće, ispričaj okrivljenika bilo kakvim dostupnim izgovorom; a gdje čak ni to ne može biti, budi ipak puna sažaljenja i suosjećanja, i podsjeti one sa kojima pričaš da oni koji stoje pravo tako stoje jedino Milošću Božjom. Daj sve od sebe da ljubazno provjeriš (do)nosioca skandala, i ako znaš bilo što povoljno o osobi koja je kritizirana, daj sve od sebe da to spomeneš.
