Kako sve ima svoje vrijeme pa ima i vrijeme govorenja i vrijeme cutanja, tako i govor među srodnima dosegne punoću. Kad srca priđu dovoljno blizu, otkrije se da i nije mnoštvo riječi i razgovora bilo ono što je prijatelje zbližilo. Slap riječi bio je samo povratak izvoru, vraćanje u cutanje, koja je zadnji izraz svake reci. I pravim prijateljima često više ne treba ni razgovor, ni pismo, ni blizina, ni susretanje. Duše su im nastanjene riječju koja govori u šutnji, šutnjom koja nadahnjuje njihov govor, pogled, suzu, stisak ruke, treptaj oka…
Kineska narodna pesma
Kad bi se ti vozila u kočiji, a ja nosio slamnati šešir,
i mi se jednog dana sreli na cesti,
ti bi sišla i naklonila se.
Kad bi ti hodala u dronjcima, a ja jahao na konju,
i mi se jednog dana sreli na cesti,
ja bih sišao i naklonio ti se.
Želim ti biti prijatelj zauvijek, bez prekida i raspada...
Kad se brda sravne i rijeke presuše,
kad munje i gromovi zavladaju zimom,
kad sunce i snijeg opustoše ljeto,
kad se stopi nebo i zemlja,
tek tada ću se rastati od tebe,
a ni tada.
Kineska poezija, 1.st.n.e.
Нема коментара:
Постави коментар