Kad bi se ti vozila u kočiji, a ja nosio slamnati šešir,
i mi se jednog dana sreli na cesti,
ti bi sišla i naklonila se.
Kad bi ti hodala u dronjcima, a ja jahao na konju,
i mi se jednog dana sreli na cesti,
ja bih sišao i naklonio ti se.
Želim ti biti prijatelj zauvijek, bez prekida i raspada...
Kad se brda sravne i rijeke presuše,
kad munje i gromovi zavladaju zimom,
kad sunce i snijeg opustoše ljeto,
kad se stopi nebo i zemlja,
tek tada ću se rastati od tebe,
a ni tada.
Kineska poezija, 1.st.n.e
Нема коментара:
Постави коментар